Bip, biip, biiip… dum!
Parking senzori
Uvjereni ste da vam ne trebaju jer znate ‘kol’ki vam je’, ali je opravdanje za svaku točkicu - “to me netko potegnuo na parkingu”. Stražnji parking senzori već su neko vrijeme standard na autima, a iz prve ruke vam možemo reći da je to jedna od najkorisnijih stavki opreme. Danas ćemo detaljnije o njima.
Što su parking senzori i kako se koriste?
Parking senzori su ‘mjerači’ udaljenosti koji osjećaju udaljenost od vašeg vozila do prepreke, ovisno o tome nalazi li se ona ispred, iza ili pored automobila. Stražnji parking senzori pomažu primarno pri vožnji u rikverc, a prednji se pale kada se približite prepreci (kod pametnijih automobila) ili pritiskom na gumb na centralnoj konzoli. Prikazuju se na ekranu infotainmenta, između cajgera ili, ako stvarno nemate sreće, na malom displeju koji se nalazi ispod vjetrobranskog stakla i na krovu automobila, kao što je slučaj kod Mercedesa iz prošlog desetljeća.
Kada su prvi put predstavljeni?
Internet kaže da su prvi put predstavljeni na Toyoti Prius iz 2003. godine, iako smo uvjereni da se je ta informacija netočna. Viđali smo BMW E38 i Audi D2 s parking senzorima, a već 1990. godine W140 S-klasa imala je male antene koje su se izvlačile pored gepeka kako bi imali bolju percepciju di vam je kraj automobila. Pišite nam u komentarima kaj smo propustili, zanima nas.
Koje vrste postoje?
Najprimitivnija verzija su stražnji parking senzori bez prikaza na ekranu, samo uz zvučni signal. Nakon toga, dodajemo prednje parking senzore i u tom slučaju, najčešće postoji prikaz na ekranu i gumbić za paljenje. S vremenom su proizvođači krenuli nuditi i kameru za vožnju unazad, a naprednija verzija toga su all-around kamere gdje osim kamere iznad registracije straga, postoji kamera ispod svakog retrovizora i na prednjoj masci.
Najbolje što se nudi su 360 kamere gdje vidite cijeli auto iz svakog kuta, kao da ste u igrici. Probajte sad naći opravdanje zašto ste ogrebali auto. Postoji još i automatsko parkiranje koje samo prepoznaje mjesto i parkira automobil, ali testirali smo te sustave i shvatili da bi uz njih zakasnili da svaki mogući dogovor, koliko god rano došli.
Zanimljivosti?
Najprimitivnija verzija pomoći pri parkiranju su Toyote koje imaju rikverc kameru, ali nemaju nikakve parking senzore. Zašto je to tako? U Americi svaki automobil proizveden nakon 2018. godine po zakonu mora imati rikverc kameru, a jeftinije instalirati kameru bez parking senzora.
Prednosti i mane?
Mana u ovom slučaju stvarno nema. Ne možemo čak ni reći da vas parking senzori čine lošijim vozačem jer su praktični i olakšavaju vam život. 360 kamere su možda pretjerane, ali stražnji i prednji senzori su svakako stavka koju bi htjeli imati u automobilu.
Sve u svemu, često znamo čuti “Meni ti oni uopće ne trebaju…”, ali za sada nam nitko nije rekao da je deinstalirao senzore iz vlastitog automobila. Jedina stvar koja vam može više pomoći od parking senzora je vozač kombija s tridesetgodišnjim iskustvom koji se provlači s 50 km/h kroz dalmatinske ulice koje su 2 mm šire od njegovog kombija jer on “jednostavno ima osjećaj za to”.
Ako vam se sve navedeno ne sviđa, uvijek postoji i praktičnija metoda…
