U C-Entru pažnje.

Toyota C-HR C-Enter

POGLED IZVANA

Tko je danas s nama?

Auto koji bi vas svojim zanimljivim i neuobičajenim dizajnom mogao zavarati da ne dolazi iz tvornice najvećeg proizvođača automobila na svijetu - Toyota C-HR.

Koje je boje i veličine?

Nije c-rni ili c-rveni već bijeli. Najbolje bi bilo da je narančasti. Veličinom je svrstan u “subcompact crossover SUV” segment. Prevedeno na jezik razumljiv ne samo auto-moto novinarima (ni nama nije u potpunosti jasno što taj segment znači, a niti smo novinari..) radi se o vozilu dugom jednako kao Golf + dužina upaljača.

Kakva su svjetla?

Po danu, odlične LED pozicije. Po noći, rudimentarne LED-ice, ali barem nisu žute halogenke.

Kakvi su kotači?

Ne pretjerano veliki ili upadljivi, ali dobro joj stoje i objektivno vam ne treba ništa više od 17 zolla.

Hvata li poglede?

Čuli smo od ljubitelja automobila do totalnih laika pozitivne komentare na C-HR (možda u nekoj zanimljivijoj boji), pa ćemo reći da hvata.

POGLED IZNUTRA

Kakva su sjedala, volan i ručica mjenjača?

Sjedala su izvedena u tkanini na kojoj je vidljiv uzorak rombova koji se provlači kroz cijeli automobil. Kod istih nam se svidjelo što su nasloni, kada spušteni do kraja, ‘integrirani’ u sjedalo. Volan je uobičajen Toyotin s tipkama koje vam daju pregršt opcija. Problematičan i kontraintuitivan je multifunkcijski dio volana jer tipkama na lijevoj strani upravljate multimedijom, a onima na desnoj instrument tablom. U Japanu voze na krivoj strani? Možda zbog toga…?😝 Što se ručice mjenjača tiče, ona je prisutna i osim činjenice da tipka za pomicanje traži malo navikavanja, ni po čemu se ne ističe.

Gdje mogu pospremiti stvari?

Još uvijek nismo odlučili jesmo li iznenađeni činjenicom da C-HR baš i nema mjesta za odložiti stvari, ili smo to očekivali. Držači za čaše, mali pretinac podno klime, središnja konzola, pretinac za rukavice i pretinci u prednjim vratima. U zadnjim vratima imate samo držač za čašu.

Što ima zanimljivo od opreme?

Jedino što bi se dalo okarakterizirati kao zanimljivo su, već spomenuti, rombasti uzorci.

No kako ovaj dio članka ne bi bio prazan, spomenuti ćemo neke stvari koje bi vam mogle koristiti u svakodnevnom životu. Tempomat je jedna od njih iako nije radarski, u traci će vas držati sigurnosni sistemi te će vas upozoravati i reagirati na opasnost od frontalnog i bočnog sudara. Klima radi u dvije zone te je automatska kao i paljenje dugih svijetala. Vidi se da je Toyoti primarno tržište SAD iz razloga što su sve ove stavke opreme ne standardne na EU tržištu, a potvrda toga je i rikverc kamera bez parking senzora.

Prtljažnik?

Kao i u svakom prosječnom hatchbacku.

Situacija na stražnjoj klupi?

Za natprosječno visoke problematična za glavu, u suprotnom sasvim korektna dok god ne poželite odložiti neke stvari, jer pretinaca jednostavno ne-ma.

MULTIMEDIA

Kakva je i gdje se nalazi + kako se koristi?

Ekran pristojne veličine koji se nalazi na vrhu središnje konzole, koristi se dodirom, dok se prečaci nalaze u obliku fizičkih tipki s lijeve i desne strane spomenutog ekrana. Toyotini inženjeri nisu izmišljali toplu vodu pa su vlasnicima njihovih automobila olakšali život stavljanjem kotačića za pojačavanje i stišavanje muzike, što dizajnerima Adama nije palo na pamet.

Usporedba s konkurencijom/Zanimljivosti?

U usporedbi s konkurencijom, ova multimedija ima lošije grafike i sporija je. Međutim, slična multimedija je u većini Toyotinih automobila i jasno je da tu nije fokus na lijepim grafikama i animacijama, već funkcionalnosti i izdržljivosti. Najzanimljiviji su izbornici u kojima možete promatrati potrošnju kroz vrijeme te grafika gdje se vidi trošite li struju, benzin ili oboje ovisno o tome koliko jako stišćete papučicu gasa.

Kako se mogu povezati?

Povezujete se s prirodom tokom cijele vožnje jer ste u ekološki osvještenom automobilu. Bluetooth je tu ako baš želite razgovarati tijekom vožnje.

(Ne)obična instrument tabla?

Umjesto okretaja, s lijeve strane se nalazi brojač s CHARGE, ECO i POWER - gdje se nalazite ovisi o tome koliko jako stišćete gas. CHARGE mode je kada se baterija puni i to je najčešće kada kočite, ECO mode je rad na struju koji se postiže pri niskim okretajima, a POWER je kada ste u “fullu” s benzinskim motorom.

TEHNIČKI PREGLED

Što je ispod haube?

Relativno veliki 1,8 motor s relativno malih hybridnih 122 ks. U dojavama ćemo detaljnije objasniti što se to točno krije ispod haube i kako to funkcionira.

Što mijenja brzine?

Ako se sporo vozite, odličan CVT mjenjač. Ako se brzo vozite po autocesti, osjećat ćete se kao da ste zaključani u prostoriji s 5 veš mašina koje rade.

Koliko troši?

Bez pretjerivanja, potrošnju je moguće držati ispod 5 litara na 100 km.

Koliko je ekološki?

Očito jako kada su Hybridi jedino što nude u C-HRu.

Pogon je na…?

Davno su prošli dani kada su Japanci bili asocijacija na stražnji pogon.

DOJAVE IZA VOLANA

Najveća prednost ovog auta je vožnja po gradu gdje bi zbog puno kočenja mogli iskoristiti svu snagu elektromotora uz minimalnu potrošnju benzina. Uz cool grafike možete i pratiti štedite li gorivo jer vam animacija pokazuje jeste li ekološki osvješteni ili zagađujete okoliš. Auto se iznimno ugodno i “bezbrižno” vozi te nam je jasnija “stvar” oko Toyotinih hibrida. S druge strane, ovaj auto definitivno ne pripada na autocestu jer već na relativno visokim brzinama postaje vrlo bučan i potrošnja mu eksponencionalno raste čime se gubi taj ekološki faktor. O magistrali nećemo ni pričati jer pretpostavljamo da vlasnicima ovog automobila magistrala ne pruža neku ludu zabavu.

Što se opreme tiče, čak i u najnižem paketu opreme dobivate svu sigurnosnu opremu i većinu stvari koje bi mogli poželjeti i trebati u autu. Iako sve funkcionira, ni u jednom trenutku nećete imati dojam premiuma jer ste okruženi plastikom koja će se sigurno dobro nositi s vremenom, ali neće vas impresionirati.

Najgluplja stvar oko C-HRa je činjenica da ima kameru za vožnju unazad, ali nema parking senzore, što je čest slučaj i kod drugih Toyota. Naše je mišljenje da su parking senzori puno korisniji od kamere, a ovo je čisti primjer cost-cuttinga za što postoji i razlog. U Americi prema zakonu svaki automobil treba imati rikverc kameru, pa je Toyoti puno jednostavnije i jeftinije samo staviti kameru bez parkirnih senzora kako bi zadovoljili regulativu.


AKO TRAŽIM MIRIS NOVOG AUTA

Koje su mi opcije?

Koliko košta?

Bez toga da vas potiče država, za ovaj insektoid morat ćete izdvojiti 211.100,00 HRK ili gotovo 28.200,00 EUR.

Gdje ga mogu nabaviti?

Klikom na…

Previous
Previous

Zoom Zoom Vroom Vroom

Next
Next

Je li Adam više cool od Fiće?